Tisak vrste
Je onaj gdje se boja transferira sa offsetne ploče na gumeni plašt, a s njega na arak papira. To je indirektni postupak umnožavanja tiskovne forme na tiskovnu podlogu. Najveća mu je prednost vrhunska kvaliteta otiska i vrlo povoljna cijena za veće naklade
SITOTISAK
Sitotisak je metoda rada pomoću sita. To je svila napeta na okvir na kojoj je prethodno snimljen željeni motiv. Povlačenjem boje preko svile sitne čestice boje prolaze na željeni predmet i tako ostavljaju otisak zadanog motiva.
Boje koje se koriste u sitotisku imaju iznimno dug vijek trajanja i punoću na skoro svim tvrdim materijalima kao što su plastika, metal, drvo, guma, staklo, keramika i na tkaninama.
Sitotisak se najčešće koristi za majice, torbe, ruksake, kape, vrećice i ostale promotivne artikle kad su za to ispunjeni uvjeti.
SlTOTISAK NA TEKSTIL
Sitotisak na tekstil tehnika/višebojni
tisak (6 boja) primjenjiva je na različitim vrstama poslovnih promotivnih materijala od tekstila.mU praksi se najčešće tehniku SITOTISKA NA TEKSTIL primjenjujemo na: majice, platnene torbe, zastave, pregače, skrojeni materijali, torbice.
ROTO SITOTlSAK
Roto sitotisak tehnika: primjenjiva na različitim vrstama poslovnih promotivnih materijala, širine cca 8 cm X 15 cm. Primjenjuje se na ravne i neravne površine, od različitih vrsta materijala, od keramike, stakla, drveta, PVC-a, politena itd. U praksi najčešće tehniku ROTO SITOTISKA primjenjujemo na: keramičke šalice, kemijske olovke, olovke i sve druge valjkaste proizvode
DIGITALNI TISAK
Definicija digitalnog tiska je moderna tiskarska tehnologija koja ksenofotografskim postupkom pomoću lasera prenosi zadani motiv na papir. On znatno pojednostavljuje tiskarski poces, jer omogućuje otisak malih i srednjih naklada, bez izrade filmova i ploča kao što je slučaj u offsetnom tisku. Prednosti su mala naklada, brzina i kvaliteta otiska i vlastiti dizajn. Najveću otisni format je 320x450 mm, a maximalna gramatura papira za
tisak je 320g.
GRAVIRANJE
Graviranje je tehnički postupak urezivanja ili jetkanja dizajna (linija, ukrasa, znakova, likova) u tvrdu, obično ravnu površinu pravljenjem brazda u njoj. Rezultat graviranja može biti sam dekorirani predmet ako se gravira srebro, zlato, čelik ili staklo, ili može omogućiti izradu dubokotiskarskih (tal. intaglio) ploča od bakra ili drugog metala za tiskanje slika na papiru kao tisaka ili ilustracija. Otisak urezanih slika naziva se gravura ili gravira. Graviranje je kroz povijest bilo važna metoda stvaranja slika na papiru, kako u umjetničkom tiskarstvu tako i za komercijalne reprodukcije i ilustracije u knjigama i časopisima. Dugo je vremena bilo zamijenjeno fotografijom u komercijalnim primjenama te je, djelomice zbog težine učenja tehnike, mnogo manje uobičajeno u tiskarstvu gdje je većinom zamijenjeno jetkanjem i drugim tehnikama. Tradicionalno graviranje rezbarskim dlijetom (dubačem) ili uporabom strojeva nastavili su koristiti zlatari, staklarski graveri, oružari i drugi, dok modernije industrijske tehnike poput fotograviranja i laserskog graviranja imaju mnoge važne primjene.
ČELIČNI RELJEFNI TlSAK
Reljefna tehnika utemeljena na načelu dubokog tiska. Osim boje koja se nanosi tiskovnom formom napravljenom od čelika, izrađuje se i protuploča.
ELEKTROSTATIČKI TlSAK
Sastoji se od snimanja originala na kserografsku ploču prevučenu slojem selena. Takva se ploča tijekom nekoliko sekundi senzibilizira visokim naponom od 4000 do 7000 V.
FOTOSLOG
Temelji se na izradi snimke slova i svih ostalih znakova koji se u tekstu upotrebljavaju na filmu. U samom početku, a i kasnije, za fotoslog je bila nužna matrica sa svim slovnim znakovima određenog tipa i veličine te uređaj za osvjetljavanje filma smješten iza matrice.
LETERSET TlSAK
Tehnika visokog tiska pri kojoj se forma ne otiskuje izravno na tiskovnu podlogu.
LINIJSKI BAKROTlSAK
Tehnika u kojoj se primjenjuje ručno ili mehanički gravirana tiskovna forma. U linijskom se bakrotisku ne upotrebljava protuploča, pa otisak nema izrazitu reljefnost. Za tu se vrstu tiska upotrebljava boja veće viskoznosti. Linijski bakrotisak se danas upotrebljava za izradu novčanica, maraka te ostalih vrijednosnica.
NEGATIV TlSAK
Pod pojmom jednotonski misli se na crno-bijele originale, a kada se govori o višetonskim originalima, misli se na fotografije koje, osim crne i bijele boje, imaju i niz sivih tonova između crnoga i bijeloga. Takva se definicija jednotonskih i višetonskih originala odnosi i na fotografije u boji, no među njima su puno češći višetonski nego jednotonski originali.
OSNOVNA PROIZVODNJA
Oblikovanje materijala u željeni proizvod prema projektima načinjenima u pripremnoj fazi. To u grafičkoj industriji znači da se otisak na podlozi mora izvesti upravo onako kako je predviđeno projektom (to određuje tehnološki postupak) ili pak odštancati neki grafički proizvod na način planiran u pripremnoj fazi. Naravno, ima proizvoda u čijoj izradi se kombiniraju tiskanje i štancanje (ambalaža), no neovisno o tehnici rada, treba poštovati projektni zadatak i pridržavati se planiranih postupaka.
PREŠANJE
Postupak pri kojem se knjižni slogovi u posebnim prešama pod djelovanjem sile ravnaju i sva se mjesta savijanja izravnaju bez tendencije vraćanja u prvobitni položaj.
PRIPREMNA PROIZVODNJA
Osmišljavanje, kreiranje i oblikovanje grafičkog proizvoda, a sam se proces naziva projektiranje grafičkog proizvoda. Osim izgleda, kvalitete i naklade, u projektu se određuje i tehnologija i vrijeme izrade, te utrošak materijala, energije i strojne potrebe, a ujedno se predviđa i potreban broj radnika i njihova kvalifikacijska struktura. U pripremnoj se proizvodnji obavljaju i sve potrebne pripremne radnje za osiguranje nesmetane kasnije proizvodnje.
SABIRANJE
Postupak u kojem se knjižni slogovi slažu jedan na drugi kako bi se mogla oblikovati knjiga željenog opsega.
SAVIJANJE
Postupak kojim se list ili arak papira oblikuje tako da se dobije željena dimenzija budućeg proizvoda.
SVJETLOTlSAK
Tiskovna forma načinjena je od brušenog stakla debljine 10 mm, premazanoga želatinom koja, nakon što se osvijetli, gubi svojstva bubrenja u vodi. To znači da osvijetljena mjesta postaju tvrda i ne upijaju vodu, pa dobro nose masne čestice boje, a neosvijetljena mjesta lako upijaju vodu kada se navlaže, što znači da odbijaju masnu boju. Svjetlotisak se odlikuje velikim rasponom vrijednosti gustoće obojenja, no ima malu mogućnost izrade reprodukcija (oko 1000 primjeraka), a ubraja se i u vrlo spore tehnike (oko 800 otisaka dnevno). Danas se upotrebljava najčešće za
tisak umjetničke reprodukcije.
TERMOGRAFSKI TlSAK
Imitacija čeličnog tiska. Na još svježi otisak nanosi se termografski prašak (posebna smola). Za male naklade nanosi se kistom, a za velike se može nanositi strojem za bronziranje. Ta smola prijanja na još svježu boju, nakon čega se peče na električnom grijaču na oko 100°C. Pri tome se prašak rastali tvoreći reljefni sloj sjajne boje.
TILOGRAFSKI TlSAK
Posebna tehnika kojom se tekstovi otiskuju Brailleovim pismom za slijepe osobe. Kako izvediv i bez boje, uvijek se radi reljefno, i to na poseban papir koji trajno zadržava deformaciju. Na taj je način otisak moguće postići na samo jednoj strani papira. Obostrani
tisak Brailleova pisma moguć je pomoću termografskog tiska i sitotiska.
TRAKE ZA PERFORIRANJE
Djelomično prorezuju mjesto na prirezu kako bi se pri upotrebi kutija mogla lako otvoriti na predviđenom mjestu.
TRAKE ZA ŽLIJEBLJENJE
Namijenjene su izradi mjesta na kojima će biti brid kutije zbog čega su kutije koje vidimo u svakodnevnoj upotrebi oštrih bridova.
TRANSFER TlSAK
Tehnika koja se upotrebljava za tiskanje tkanina. Na papir se jednom od poznatih tiskovnih tehnika otisne otisak, te se taj papir stavi na tkaninu i pritisne uz nju, te se uz djelovanje topline otisak prenese na tkaninu.
VISOKI TlSAK
Tako se naziva prema izgledu tiskovne forme na kojoj su tiskovne površine uzdignute od slobodnih površina. Osnovno načelo visokog tiska jest pritisak tiskovne forme o podlogu, a razlikuje se od vrste do vrste tiska.
VOŠTANI PAPIR
Nastaje oslojavanjem papira voskom, a služi za zamatanje proizvoda koji ne smiju izgubiti vlagu ili doći u dodir s njom.
ZAVRŠNA PROIZVODNJA
Dovršavanje proizvoda i obrada na način da bude pogodan za uporabu bez obzira o kojem je grafičkom proizvodu riječ.
PROBNI OTISCI
Elektronska slika koju dizajner vidi na ekranu bit će prilično drugačija od one koja će se pojaviti kada bude konačno tiskana na željenoj podlozi i koja će se vidjeti u stvarnim uvjetima. Zbog toga je razvijen čitav niz sustava probnih otisaka prije samog procesa tiskanja radi dobivanja probnog uzorka koji izgleda najbliže onome što će korisnik vidjeti, prije same proizvodnje tiskarskih ploča.
Iris probni otisak. To je zapravo onaj koju radi veliki ink-jet laserski štampač korištenjem CMYK boja. Može se brzo provesti, a korekturni otisak se tiska na željenoj podlozi. Međutim, to je elektronički sustav tiska koji linijski otiskuje boje, a ne rasterski kao na uobičajenom otisku. Otežano je dobivanje dobrih kopija različitih PMS boja.
Fuji ili Match probni otisak. Za razliku od Iris probnog otiska, Fuji i Match otisci su mehanički probni otisci dobiveni korištenjem separiranih negativa u boji, a ne elektroničkih od podataka. Osvjetljava posebne transparentne folije u boji. primjerice, razvija boje. Arci folija predstavljaju CMYK ili nekoliko ostalih odabranih boja. Laminiranjem transparentnih otisaka folija na željenu podlogu dobiva se konačni probni otisak. Budući da su to probni otisci napravljeni korištenjem stvarnih negativa koji će biti upotrijebljeni u proizvodnji ploča, slika je razvijena u rasteru.
Chromalin. Chromalin probni otisak je mehanički otisak napravljen uporabom separiranih negativa u boji. Slika svake boje je izložena na prozirnu, ljepljivu, fotoosjetljivu površinu, svaka za jednu boju. Boja u prahu se nanosi na svaku površinu, dok se zasebni arci laminiraju zajedno u registar. Chromalin nudi više varijacija boje nego Fuji ili Match sustavi.
"Colour Key". To zapravo i nisu metode probnog otiska u doslovnom smislu. Približne boje se stavljaju na relativno debeo osnovni arak, koji je preklopljen (a ne laminiran) u registru. Neki tiskari na strojevima smatraju "Colour Key" korisnima za podešavanje tiskarskih strojeva zbog toga što omogućuju tiskaru da lakše vidi što bi svaka ploča trebala tiskati. Korištenje "Colour Key" vjerojatno će polako odumirati usavršavanjem novih metoda probnih otisaka i samog tiska. U svakom slu-čaju, uobičajeno je za tiskarskog djelatnika, kao i za korisnika, da se dogovore oko prihvatljive kvalitete tiska tijekom probnog otiska, a da oni uzorci koji pokazuju željenu kvalitetu otiska kao i raspon tolerancije boja budu sačuvani kao reference.
TEHNIKE TISKA
Za tiskanje neke slike potrebno je prenijeti boju ili neki drugi medij koji ostavlja trag na podlogu prema želje-nom predlošku. Postoji više načina za to, ali 95% i više tiska na ambalaži možemo podijeliti u jednu od ovih kategorija:
visoki: varijacije su fleksotisak
knjigotisak i ofsetni knjigotisak
plošni: najčešće poznat kao litografija ili ofsetna litografija
duboki: bakrotisak, rotogravura, ponekad se naziva i intaglio
U grafičkoj industriji koriste se skraćeni termini kao flekso, lito ili ofsetni tisak, te bakro ili roto tisak da se razdijele tri glavna procesa tiska. Svaka tehnika ima različit način prijenosa tiskovne slike na podlogu, no neovisno o metodi tiska, naprava korištena za stvaranje obojenog otiska općenito se zove tiskarska ploča. Ploče su ugrađene u tiskarski stroj.
Tiskarski strojevi imaju slijedeće zajedničke karakteristike, bez obzira na tehniku tiskanja:
precizan sustav snabdijevanja papirom koji će postavljati tiskovnu podlogu u tiskarskom stroju u točni registar,
spremnik tiskarske boje i način dovođenja boje u tiskarski agregat,
način mjerenja boje tako da je količina uvijek konzistentna tijekom tiskanja,
način za oslojavanje boje prema zadanom rasteru. To čine tiskarske ploče, svaka za jednu boju,
način za prijenos boje na podlogu tlačenjem podloge između površine koja sadrži boju i tiskovnog cilindra,
budući da se boje nanose kao tekuće, postoje sredstva za njihovo sušenje i ukrućivanje.
Tiskarski strojevi su različito konfigurirani, ovisno o tehnici tiska i o tome pune li se arcima ili rotacijski. Lagani materijali, ali i oni koji su vrlo rastezljivi ili imaju slabu dimenzionalnu stabilnost (tekstil, primjerice), moraju se puniti rotacijski. Materijal dolazi iz kotura i obično se namota natrag na kotur nakon tiska. Rotacijski strojevi su brži i iz takvih se strojeva lakše dobiva veliki broj otisaka.
Neke vrste ambalažnih strojeva za punjenje (npr. strojevi za oblikovanje ambalaže, punjenje zatvaranje) moraju dobivati ambalažni materijal iz korura. Po definiciji, ti materijali se moraju tiskati na rotacijskim strojevima. Ti materijali obično zahtijevaju oznake ili "eye" oznaku, koje ukazuju na mjesta za rezanje ili lijepljenje.
Kruti ili nesavitljivi materijali koji se ne savijaju oko bubnjeva i cilindara, moraju se ulagati kao arci. Unose se dimenzionalno stabilne stranice, u kojem slučaju se moraju razmotriti i ostali faktori. Dok se dobar proces tiskanja može postići strojevima koji mogu koristiti četiri tehnike tiska, strojevi sa osam ili više agregata nisu neuobičajeni. Dodatne tehnike mogu se koristiti za karakteristične boje ili neke druge posebne boje, npr. za fluorescentnu boju, zaštitne premaze i ljepila. "In-line" strojevi, tipični kod primjene plošnog i dubokog tiska, uređuju svako tiskarsko mjesto u pravom redu. Tiskarski strojevi s centralnim tiskovnim cilindrom, tipični za fleksotisak, ali i tisak agregatima u nizu na okomitim kućištima. Proces tiskanja koji se odabere za određeni zadatak ovisi o mnoštvu faktora:
količini ili broju željenih otisaka (10.000 ili 10.000.000 otisaka),
grafičkom tipu i željenom efektu (linijski motiv, kolorni motiv, vinjete, metalik sjaj),
tiskovnoj podlozi (papir, plastična folija, površinska kvaliteta, boja, poroznost, fleksibilnost, krutost),
fizičkom obliku tiskovne podloge (trake, arci, izolirani predmeti, obli, nepravilni oblici),
posebnom procesu pakiranja ili uvjeta za upotrebu (kemijska otpornost, toplinska otpornost).
VISOKI TlSAK:
Je najstarija tiskovna tehnika, koristi uzdignutu površinu (onu koja izgleda kao reljef) da drži boju. Na tu se površinu nanosi boja prolaskom valjka s bojom preko nje ili pritiskanjem ploče preko tampona s bojom. Jednostavni uredski žig je primjer visokog tiska. Prve takve su ploče bile rukom rezbarene iz drveta. Kasnije verzije bile su ugravirane u metal ili su koristile pomična, pojedinačna slova.
Moderne tiskovne ploče za visoki tisak izrađuju se od fotopolimera, gume ili ponekad metala, ovisno o primjeni. Ploče nisu skupe i mogu se brzo napraviti. Gotovo sve su izrađene fotografskim nanošenjem slike snimljene na negativ preko fotoosjetljivog materijala. U slučaju fotopolimera, polimer stvrdnjava tamo gdje je izložen UV zrakama, a ostaje tekuć tamo gdje nije izložen. Neizloženi se dio u potpunosti rastapa i odvodi.
Proizvodnja gumenih tiskovnih ploča počinje magnezij-skom metalnom pločom obloženom fotoosjetljivom oblogom. Metalna se ploča izlaže svjetlosnim zrakama koje prolaze kroz negativ slike (slično kao kod proizvodnje fotopolimerskih ploča), a neizloženi se dijelovi jetkaju. Nevulkanizirana fenolna praškasta smjesa (bakelit) pritišće se na kalup (metalnu ploču) kako bi se dobila matrica fenoličkog kalupa, a potom se u tu matricu utisne mekana, nevulkanizirana guma se i vulkanizira se.
Novije laserske tehnologije omogućuju graviranje gu-mene čahure koja je pričvršćena na metalni cilindar da bi se dobila bešavna tiskovna forma na cilindru. Tekući su troškovi i dalje visoki, a metodologija se koristi uglavnom tamo gdje je potrebno kontinuirano ponavljanje.
FLEKSOTlSAK:
Fleksotisak po definiciji koristi fleksibilnu tiskarsku ploču i tlak da bi se stvorila slika. U skladu s tim, fleksotisak je osjetljiv prema malim promjenama tlaka koji uzrokuju širenje otisaka, odnosno njihov "prirast". Varijacije u pritisku pojavljuju se kao varijacije u boji kod završenog rada. Fleksotisak je vjerojatno više umjetnost nego ostali tiskovni procesi.
Savitljivu tiskovnu ploču korištenu u fleksotisku ograničava raster koji se može koristiti za tisak i za reprodukciju tankih linija. Rasteri kod fleksotiska obično su veličine između 60 i 120 dpi. Česta pojava kod knjigotiska i fleksotiska je gnječenje boje što dovodi do halo efekta duž čvrstih rubova (crteži).
Fini rasteri ili fine kopije na istoj ploči trebali bi se izbjegavati kod dizajniranja ambalaže na koju će se tiskati fleksotiskom. Pritisak koji je potreban za tiskanje tvrde podloge prignječit će i iskriviti fini raster i crteže. Vinjete (slike kod kojih boja postupno nestaje prema papiru), meko-oštre slike, mrke, tamne otiske također je teško reproducirati koristeći fleksotisak zbog ograničenja veličine točkica i razlika u pritisku između tamnih i svijetlih područja.
Priroda fleksibilne gume kao žiga lakše podnosi površinske nepravilnosti, što se pokazuje kao bolji izbor kod grubih ili teksturnih površina. Većina valovitog kartona i Kraft kartona za vanjski sloj tiskan je fleksotiskom. Hrapava Kraft površina nije prikladna za tiskanje finih detalja te je stoga imitacija rastera nevažna.
KNJIGOTlSAK I LETERPRES (suhi ofFset):
Knjigotisak se odnosi na proces visokog tiska koji koristi tvrde plastične, a ponekad i metalne, tiskarske ploče. Dok su u slučaju fleksotiska boje za tisak prilično tekuće i mogu se nanositi na ugraviranim valjcima (anilox), kod knjigotiska boje su guste paste sličnije litografskim bojama, a moraju se nanositi kompliciranim nizovima valjaka.
Tisak na ambalaži tehnikom knjigotiska nije uobičajen; uglavnom se koristi za tisak naljepnica i etiketa. Ploča je izdržljivija, ali njezina je proizvodnja puno skuplja od obične ploče za fleksotisak. Krute ploče su dimenzionalno stabilnije od savitljivih polimerskih (za fleksotisak) ploča, a može se koristiti finiji raster boja za dobivanje otisaka bolje kvalitete.
Cilindrični objekti kao što su dvodijelne metalne limenke nemaju točku obodnog registra, već položajni registar. Problem se rješava procesom modifikacije poznatim pod imenima ofsetni knjigotisak, suhi ofset ili leterset.
PLOŠNI TlSAK:
Litografija (kamenotisak) plošni je tisak, što znači da su tiskajuće i netiskajuće površine na istoj ravnini. Za razliku od ploče za visoki tisak, ploča za litografiju je ravna i glatka. Princip litografije je otkriven kada je masna kreda korištena za pisanje na poroznom kamenu. Tada se kamen umakao u vodu, a sve je ostajalo mokro osim zamašćenog dijela. Boju koja se dobiva od ulja, voska i čađe, kada se nanese na površinu kamena mokra površina prirodno odbija te prianja na masnu površinu.
Originalno su se papiri pritiskivali izravno na ploču s obojenom slikom, no ustanovljeno je da se bolja kontrola, veća raznovrsnost i veća trajnost ploče mogu dostići ako se obojena slika prenese na posredni cilindar s gumenom navlakom i tek onda na tiskovnu podlogu. Ovakvo prenošenje slike doveo je do modernog ofsetnog tiska.
Uzajamno isključiva priroda ulja i vode čini osnovu modernog ofsetnog tiska. Boja u plošnom tisku je po definiciji uvijek bazirana na ulju. To je pasta koja se putem niza valjaka kontrolirano nanosi na tiskovnu ploču. Druga grupa valjaka nanosi tanki film vode na područja koja prihvaćaju vodu. Danas su ploče od aluminijskih legura s područjima koja prihvaćaju vodu i onima koja prihvaćaju ulja zamijenile su kamen.
Troškovi ploča su manji, a vrijeme obrade je kratko. Tiskovne ploče za plošni tisak ugrađene su na cilindar slično kao u fleksotisku. Boja se prenosi sa ploče na gumenu navlaku. Tiskovni cilindar omogućuje podršku potrebnu za razvoj tlaka potrebnog za prijenos boje s gumene navlake na tiskovnu podlogu.
DUBOKI TlSAK:
Kod dubokog seodvaja tiskajući dio od netiskajućeg pomoću ugravirane forme koja se jetka ili mehanički urezuje, gravira na pobakrenoj površini šupljeg metalnog cilindra. Cilindri za duboki tisak izrađuju se od čelika obloženog bakrenom košuljicom. Tiskarska se forma fotografski postavlja na površinu cilindra te jetka ili može biti izvedena laserom ili ugravirana posebnom iglom. Cilindar se obično kromira da bi se dobila tvrđa, otpornija površina. Normalni duboki tisak uvijek se radi s cilindrima i u rotacijskom obliku. Čitava površina tis-kovnog cilindra je preplavljena bojom niske viskoznosti te se zatim sa slobodnih, neotiskujućih površina čisti strugalom (rakelom) koji ima oštricu ravnih rubova. Nakon što je cilindar obrisan, na njemu ostaje samo boja koja se nalazi unutar udubljenja. Podloga na koju će se tiskati prolazi između tiskovnog cilindra i bakrotisnog cilindra s tiskarskom formom, a boja se izvlači iz lončića i prenosi na tiskovnu podlogu. Često se daje podlozi i cilindru suprotan energetski naboj radi boljeg izvlačenje boje dodatnim elektrostatičkim poticajem. Duboki tisak zahtijeva glatku podlogu radi vrlo plitkog reljefa na cilindru.
Za mene je duboki tisak Cadillac u odnosu prema ostalim tehnikama tiska. Daje superiornu kvalitetu otiska i nenadmašnu kontrolu nad dugom obradom proizvoda. Količina boje koja dolazi na cilindar kontrolirana je i određena samim graviranjem, tako da se ta tehnika uvelike razlikuje od ostalih tehnika. Priprema je jednostavna. Budući da ne postoji spoj ploče i cilindra, moguće je tiskati kontinuirane forme. Priprema cilindra je zahtjevan proces koji oduzima puno vremena, pa su stoga proizvodna vremena za te cilindre dulja nego kod ostalih tehnika. Cijena kompleta cilindara je nekoliko puta veća od cijene ploča za fleksotisak ili ofsetni tisak. No, cilindri za duboki tisak mogu napraviti nekoliko milijuna otisaka, dok se ploče moraju mijenjati puno prije milijuntog otiska. Osnovna uporaba dubokog tisku jest za velike naklade. Tehnika dubokog tiska koristi se u rotacionom tisku (etikete, kartonske kutije, razne omotnice te savitljiva ambalaža).
OSTALE TEHNIKE ZA UKRAŠAVANJE AMBALAŽE
Sve zahtjeve za ukrašavanjem ambalaže nije moguće zadovoljiti fleksotiskom, plošnim ili dubokim tiskom. Za neke upečatljive efekte, posebne tiskovne podloge ili nepravilne oblike potrebno je koristiti dodatne tehnike. Neke dekorativne tehnike koriste se isključivo u industriji plastike, gdje se ukrašavaju prethodno izrađeni dijelovi.
PROPUSNI ILI SITOTlSAK:
Kod sitotiska fina metalna ili plastična mrežica nalazi se u tiskovnoj formi koja ostavlja otvorena područja na mrežici gdje se boja želi otisnuti, a zatvorena područja tamo gdje se ne želi. Mrežica se stavlja na površinu za tiskanje, a guma rakela (brisača) pokreće "klin" boje preko nje. Gdje je mrežica otvorena, boja prolazi na podlogu.
Mrežice se lako i ekonomično rade ekspozicijom oslojenog fotoosjetljivim materijalom na sličan način na kao u litografiji i fleksotisku. Mrežice mogu biti konfigurirane za brojne oblike i veličine, omogućujući ukrašavanje predmeta koji bi inače bili vrlo teški za tiskanje, uključujući i konturne oblike.
Sitotisak je pogodan za crteže, iako grafika kao umjetničko likovno djelo također može biti predmet sitotiska. Višetonski rasteri su ograničeni na oko 85 dpi, dajući prilično grube višetonske reprodukcije.
REFLEKTIRAJUĆI METALI:
Samo glatka metalna površina može davati odbijajući metalni sjaj. U ambalaži se to radi tiskom na aluminijskoj metalnoj foliji ili aluminijski metaliziranim površinama. Dizajn će imati tvrdu, sjajnu površinu čak i na onim dijelovima koji su tiskani neprozirnom bojom. Svi sjajni reflektirajući metali bazirani su na aluminiju. Neobrađeni aluminij ima srebrni odsjaj. Zlatna i ostale reflektirajuće boje dobivaju se oslojavanjem aluminija transparentnim žutim lakom ili drugim prikladnim transparentnim lakom. Metalizacija je rotacijski proces na traku, metalizirani dizajn i forme nisu praktične. Međutim, postoji i proces demetalizacije u kojem se koristi kaustična otopina za otvaranje prozirnih prozora u metaliziranom filmu. Druga opcija je tisak na traku prije metaliziranja, tako dobivajući sliku s metaliziranom pozadinom.
Vruće utiskivanje metalnih folija obično se koristi tamo gdje je potrebno metalizirati samo malu, djelomičnu površinu otiska.
TISAK PRIJENOSOM TOPLINOM I VRUĆIM UTISKIVANJEM FOLIJA:
Slični su po tome što oba koriste toplinu za prijenos slika s nosive trake na tiskovnu podlogu za ukrašavanje. Oba procesa su čista, budući da nema boje koja bi se sušila. Oba zahtijevaju podlogu koja je relativno toplinski otporna. Vruće utiskivanje ili tisak listića prenosi samo jednu boju. Vruće utiskivanje je tisak koji koristi nosivu traku napravljenu od oslojenog poliestera koji lako otpušta tanku metalnu foliju. Ukrasni i zaštitni premazi nanose se na lako otpuštajuću nosivu traku zatim pokrivaju konačnim slojem ljepila koje se aktivira toplinom. Traka se stavlja na podlogu za ukrašavanje, ljepljivom stranom prema podlozi. Ugravirana vruća tiskarska forma (klišej) stavlja se na poleđinu poliesterske nosive trake, aktivirajući ljepilo, koji tada prianja na podlogu. Ljepilo učvršćuje sliku duplicirajući otisnute boje sa lako otpuštajuće poliesterske nosive trake i veže ju za podlogu.
TAMPON TISAK:
Srodnik je dubokog tiska. Slika se stvara na jetkanoj ravnoj ploči (klišeju) na sličan način kao kod dubokog tiska. Veliki elastični jastučić od silikonske gume (tampon) pritiskuje se na klišej na kome se nalazi boja. S tiskarske ploče boja se prenosi na tampon koji se pritišće na podlogu. Višebojni se otisak se može postići korištenjem više tiskovnih agregata jednog za drugim.
Odlika tampon tiska je sposobnost da se tiska po vrlo nepravilnim površinama. Elastični tampon koji prenosi boju može vrlo dobro prionuti i na iznenađujuće asimetrične i neravne površine. Najviše koristi za ukrašavanje plastičnih kalupa kao što su zatvarači ili kozmetičke kutije.
RELJEFNO OTISKIVANJE (preganje):
Preganje je praksa reljefnog otiskivanjana podloge, obično papirnate, tako da je slikovni prikaz uzdignut kao reljef. Osnovni zahtjev kod preganja je da podloga mora biti sposobna deformirati se pod pritiskom i da može držati novokreiranu konturu.
OSTALE VARIJACIJE UKRAŠAVANJA
SJAJ
Tiskarske boje same po sebi nisu visoko sjajne površine. Prozirni površinski slojevi nanose se tamo gdje je takav efekt potreban. Ultraljubičaste obloge imaju posebno dobar površinski sjaj.
ZRCALNI OTlSAK
Prozirni plastični su filmovi često zrcalno, "obrnuto" tiskani ili tiskani na poleđini tako da se slika vidi kroz film. Površina filma osigurava sjaj osim što štiti boju od površinske abrazije. U većini zrcalnih primjena, zrcalno tiskan film je laminiran je na poleđinski film ili arak. Poleđinski film može biti proziran ili obojen. Puno ambalaže brze hrane ima na poleđini zrcalni otisak s metaliziranim filmom za dobivanje odbijajuće metalizirane površine za tisak.
LASERSKO OZNAČAVANJE
Ono je različito od onog koje se dobiva na običnom uredskom štampaču u tome što je slika paljena na površinu podloge, a ne razvijena primjenom boje. Površina koja se želi označiti mora biti prijemčiva za laser. Površine podloga koje su propusne za lasere moraju biti obložene materijalima koji su prijemčivi za laser.
Označavanje laserom - izuzetno je brzo i najčešće se koristi za označavanje datuma i sličnih informacija brzinom od nekoliko tisuća u minuti. Laserski tisak koji se koristi u kodiranju ima ograničenu veličinu fontova.
Ink-jet pisači izbacuju niz kapljica boje u željeni oblik prolaskom između električno nabijenih ploča. Ti pisači sve se više koriste za tisak različitih informacija na ambalaži te za etikete.
Dio tekstova je preuzet sa stranice www.ambalaza.com.
Tiskara info